Šta je biorezonanca?
Biorezonanca je jedna od komplementarnih metoda koje se često povezuju sa kvantnom medicinom. Polazi od pretpostavke da ćelije, tkiva i organi imaju karakteristične elektromagnetne signale i da se njihove promene mogu posmatrati kroz frekvencije.
Prema teoriji biorezonance, određeni frekvencijski obrasci povezani su sa stanjem organizma. Na toj ideji zasniva se upotreba biorezonantnih uređaja, čiji softver prikazuje podatke prema različitim kategorijama, dok se tokom tretmana primenjuju odabrani frekvencijski programi.
Filozofija biorezonantnih tretmana zasniva se na pretpostavci da određene frekvencije mogu uticati na prirodne procese samoregulacije organizma, odnosno mehanizme kojima telo održava unutrašnju ravnotežu i prilagođava se promenama.
Šta zapravo znači reč „biorezonanca“?
Naziv biorezonanca sastavljen je od reči „bio“, koja se odnosi na život, i „rezonanca“, koja označava fizičku pojavu pri kojoj sistem reaguje na određenu frekvenciju spoljašnjeg delovanja.
Jedan od primera rezonance u fizici su dva kamertona podešena na istu frekvenciju. Kada se jedan kamerton pokrene, njegova vibracija može izazvati oscilovanje drugog. Biorezonantna metoda koristi ovaj princip kao polaznu ideju za objašnjenje interakcije između uređaja i organizma.
Kako je nastala biorezonanca?
Počeci savremene biorezonance vezuju se za Nemačku i drugu polovinu 20. veka. Na razvoj metode uticala su istraživanja elektroakupunkture nemačkog lekara Reinholda Volla, koji je proučavao električni otpor kože na određenim tačkama tela.
Nemački lekar Franz Morell i inženjer Erich Rasche predstavili su 1977. godine metodu poznatu kao MORA, čiji naziv potiče od početnih slova njihovih prezimena. Tokom narednih decenija pojavili su se novi uređaji i različiti pristupi obradi i primeni frekvencijskih programa.
Danas se pod nazivom biorezonanca mogu sresti različite tehnologije, zbog čega je važno znati koji uređaj centar koristi i kako se konkretna usluga sprovodi.